Depresija je pojam koji se koristi za označavanje različitih stanja. Može se neformalno koristiti za opisivanje pada raspoloženja ili lošeg raspoloženja...
Depresija – pojam i karakteristike
Depresija je termin koji se koristi za opisivanje različitih stanja. Neformalno se koristi za označavanje pada ili lošeg raspoloženja. Klinička depresija dijagnosticira se kada simptomi poput depresivnog raspoloženja, gubitka interesa i zadovoljstva, povećanog umora, smanjenog libida te poremećaja spavanja traju najmanje četiri tjedna. U nekim slučajevima depresija može imati i psihootične simptome, poput halucinacija, zabluda i poremećaja mišljenja.
Psihološko savjetovanje uglavnom je usmjereno na neurotične oblike depresije, koja se manifestira kroz trajni pad raspoloženja, duboku tugu, razočaranje, osjećaj usamljenosti, očaj, nisko samopouzdanje, krivnju i osjećaj manje vrijednosti.
Jedna od ključnih značajki depresije jest da je često prikrivena bolest. Strah od depresije i negativnih emocija uzrokuje razvoj ponašanja i stavova koji izbjegavaju doživljavanje tuge. Mnogi povezuju depresiju s suicidalnošću, beznadnošću i neizlječivošću, što dodatno doprinosi stigmatizaciji. Medijsko senzacionaliziranje depresije često prikazuje bolest kao nešto što se iznenada pojavljuje i ne treba o tome govoriti, što je daleko od stvarnosti.
Također, određeni terapeuti mogu osjećati strah ili nelagodu pri radu s teškim depresivnim pacijentima, pa ih upućuju drugima ili izbjegavaju takav rad. U takvim situacijama važno je da terapeut stvori sigurnu i stabilnu atmosferu te razumije svoje reakcije, kako ne bi bio preplavljen pacijentovim iskustvima.
U terapiji je važno potaknuti pacijenta na izražavanje osjećaja i razumijevanje njegovih teškoća. Često depresivni pacijenti imaju poteškoće u verbalizaciji svojih stanja, što može izgledati kao da „testiraju“ terapeuta da ih razumije i pomogne im.
Uobičajene teme u radu s depresivnim pacijentima su gubitak, sram, krivnja, strah od neuspjeha, osjećaj manje vrijednosti i nemoći. Ove se teme obrađuju na različitim razinama tijekom terapije kako bi pacijent mogao bolje razumjeti i prihvatiti svoja iskustva.
Idealna učestalost terapijskih susreta može biti do dva puta tjedno, uz naglasak da pacijent ne postane pasivan ili ovisan, već preuzme aktivnu ulogu u procesu ozdravljenja. Prevladavanje depresije moguće je uz pomoć kvalificiranog terapeuta, čiju stručnost treba pažljivo provjeriti kroz razgovor i procjenu.