Depresija je pojam koji se koristi za označavanje različitih stanja. Može se neformalno koristiti za opisivanje pada raspoloženja ili lošeg raspoloženja...
Depresija je termin koji se koristi za označavanje različitih stanja. Može se neformalno koristiti za opisivanje pada raspoloženja ili lošeg raspoloženja...
Depresivno raspoloženje, gubitak interesa i užitka, povećana umor, smanjen libido, poremećaji spavanja su tipični simptomi depresije koji moraju trajati najmanje 4 tjedna da bismo mogli govoriti o kliničkoj depresiji.
Depresija je pojam koji se koristi za označavanje različitih stanja. Može se neformalno koristiti za opisivanje pada raspoloženja ili lošeg raspoloženja. Može se javiti i u psihoznom obliku, gdje mogu biti prisutne halucinacije, pogrešna uvjerenja, interpretativne ideje i slično.
Psihoterapija se fokusira na neurotične oblike depresije. Ova vrsta depresije se manifestira kroz pad raspoloženja, osjećaj izrazite tuge, razočaranja, usamljenosti, očajanja, nedostatka vjere u sebe, osjećaja krivnje i manje vrijednosti.
Od svih stvari koje znamo o depresiji, od dijagnostičkih kriterija za depresiju do mogućih bioloških uzroka, smatram da je jedna od ključnih karakteristika depresije to da je često prikrivena. Često postoji strah od depresije i tužnih emocija, zbog čega se razvijaju ponašanja, stavovi i interesi koji izbjegavaju doživljavanje tuge. Za mnoge ljude, depresija je sinonim za suicidalnost, beznadežno stanje i nešto što nema lijeka. Ovo doprinosi senzacionalističkom izvještavanju o depresiji u različitim medijima, koji se čini da iskorištavaju takva stanja radi brze zarade. Sve to stvara dojam da je depresija nešto što se naglo pojavi, može utjecati na svakoga i o tome se ne smije govoriti ili dijeliti s drugima. Naravno, stvarnost je puno drugačija.
Određeni tipovi terapeuta također doživljavaju negativne reakcije i strahove prema depresivnim pacijentima (posebno u težim slučajevima), zbog čega ih često upućuju drugima ili izbjegavaju rad s njima, smatrajući ih "rizičnom skupinom". U takvim situacijama terapeut mora sam stvoriti sigurnost i mir kako bi istražio i shvatio odakle dolaze ti osjećaji. Inače, terapeut se može preplaviti sadržajem koji pacijent donosi, što ne vodi nigdje u terapiji.
Terapeutske strahove često prate poticajne izjave koje potiču pacijenta da se pokrene i nadiđe pasivnost te sniženo raspoloženje (npr. "Svi prolazimo kroz to", "Možeš to", "Imaš obitelj, imaš razlog za život" i sl.). Na početku je važno osloboditi pacijenta osjećaja da je njegovo raspoloženje njegova odgovornost kako bismo mogli analizirati sadržaj koji donosi.
U praksi sam također susreo nedostatak sadržaja kod depresivnih pacijenata. Osjećaj da moraju riječi izvući iz sebe, ali ne mogu o njima govoriti, kao da na neki način iskušavaju terapeuta, hoće li uspjeti shvatiti što nije u redu s njima i izvući ih iz toga.
Opća područja koja se pojavljuju prilikom rada s depresivnim pacijentima su gubitak, sram, krivnja, strah od neuspjeha te osjećaji manje vrijednosti i nesposobnosti. Ova područja se često obrađuju na različitim razinama tijekom terapijskog procesa kako bi se pravilno razumjela i doživjela.
Čestota terapijskih sesija trebala bi biti do dva puta tjedno, ali važno je paziti da pacijenti ne postanu pasivni i ovisni, već preuzmu vlastitu inicijativu. Ozdravljenje i prevazilaženje depresije su mogući, samo treba pronaći dovoljno kvalificiranog terapeuta koji vam može pomoći u tome. Provjeru terapeuta treba obaviti putem razgovora s njim.